Browsing by Author "Samardžić, Janko, član komisije"
Now showing 1 - 3 of 3
- Results Per Page
- Sort Options
- Some of the metrics are blocked by yourconsent settings
Publication Efekat ibogaina na sistem antioksidativne zaštite u perifernim tkivima i kontraktilnost terminalnog ileuma kod mužjaka pacova(2019) ;Vidonja Uzelac, Teodora ;Blagojević, Duško, mentor ;Bajčetić, Milica, član komisije ;Simić, Tatjana, član komisije ;Samardžić, Janko, član komisijeProtić, Dragana D., član komisijeIbogain, primenjen u jediničnoj oralnoj dozi (1-25 mg/kg telesne mase (t.m)) se koristi kao agens u sprečavanju različitih oblika zavisnosti kod ljudi. Njegovi efekti traju i do 72 h. Ex vivo rezultati pokazuju da ibogain izaziva potrošnju energije u ćelijama i njenu restituciju, što je praćeno povećanjem stvaranja reaktivnih vrsta kiseonika i aktivnosti antioksidativne odbrane. Stoga je cilj ovog rada bio da istraži efekte jedinične oralne doze ibogaina (1 ili 20 mg/kg t.m.) na antioksidativnu odbranu u različitim tkivima pacova. Posle 6 i 24 h nakon ingestije ibogaina, histološka ispitivanja su pokazala pojačanu glikogenolitičku aktivnost hepatocita, koja je bila najviša posle 24 h kod životinja koje su primile 20 mg/kg ibogaina. Nije bilo promena u aktivnosti antioksidativnih enzimani u jetri ni u eritrocitima u tim periodima što ukazuje na izostanak sistemskog efekta na nivou oksidativnog pritiska. U jetri se povećala aktivnost ksantin oksidaze kod pacova koji su primili ibogain u dozi od 20 mg/kg u poređenju sa kontrolama što ukazuje na brži obrt adenozina. Nivo TBARS u jetri je povišen kod grupe tretirane sa 1 mg/kg posle 24 h u poređenju sa kontrolama što sugeriše postojanje umerenog oksidativnog stresa. U srcu je utvrđeno da ibogain nakon 6 h smanjuje količinu proteinskih -SH grupa što ukazuje na unutar-proteinsku oksidaciju, koja zajedno sa narušenom energetskom homeostazom može dovesti do promena u srčanom radu i nastanka diskretnih oštećenja. Ibogain inhibira ex vivo kontraktilnost ileuma u nivou doza ispod mM, pri čemu je efekat kod električne stimulacije, u odnosu na toničnu, značajno veći. Rezultati pretretmana na ileumu ex vivo ukazuju da ibogain svoje dejstvo ostvaruje delimično preko KATP kanala. Ibogain izaziva u ileumu ex vivo povećanje aktivnosti superoksid dismutaze (SOD) i katalaze (KAT), ali se ti efekti gube dodavanjem glibenklamida... - Some of the metrics are blocked by yourconsent settings
Publication Mehanizmi redoks ravnoteže i inflamatornog odgovora nakon primene metilprednizolona u dece sa multisistemskim inflamatornim sindrom udruženim sa COVID-19(2023) ;Krasić, Staša ;Bajčetić, Milica, mentor ;Vukomanović, Vladislav, član komisije ;Samardžić, Janko, član komisije ;Pašić, Srđan, član komisijeSpasojević, Ivan, član komisijeUvod: Multisistemski inflamatorni sindrom kod dece (MIS-C) povezan sa infekcijom koronavirusom-19 (COVID-19) je stanje opasno po život koje je rezultat citokinske oluje, poveććane sinteze reaktivnih vrsta kiseonika (ROS) i hiperinflamacije koja se javlja u genetski predisponirane dece nakon infekcije SARS-CoV-2. Cilj: Primarni cilj našeg istraživanja bio je da se identifikuju promene u aktivnosti antioksidativnih enzima u eritrocitima i ukupnom oksidativnom statusu u plazmi (TOPS) nakon tretmana metilprednizolonom (MP), kao i korelacija oksidativnog statusa sa kliničkim stanjem, hematološkim i biohemijskim parametrima krvi i ehokardiografskim nalazom. Metode: Prospektivna kohortna studija na 67 dece (56,7% muškaraca) mlađe od 18 godina sa MIS-C lečenim MP sprovedena je u Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije od januara 2021. do aprila 2022. Rezultati: Kardiovaskularne (KV) manifestacije imalo je 59,7% pacijenata, dok je disfunkcija miokarda uočena kod 49,3%. Težak klinički tok je registrovan kod 22 pacijenata. Deca sa KV manifestacijama imala su značajno većću relativnu koncentraciju B limfocita i nižu relativnu koncentraciju NK ććelija od pacijenata bez KV promena (p < 0,001 i p = 0,004). Pacijenti sa disfunkcijom miokarda imali su većći ukupni TOPS od dece sa očuvanom miokardnom funkcijom (p = 0,05), što implicira izraženiji oksidativni stres u prethodnoj kohorti. Kod pacijenata sa šokom primeććena je niža aktivnost eritrocitne superoksid dismutaze (SOD) na prijemu u poređenju sa pacijentima bez šoka (p = 0,04). Nakon primene MP, TOPS je značajno smanjen, dok su aktivnost katalaze (CAT) i SOD značajno porasle. Neuspeh lečenja je zabeležen kod 6 pacijenata, češće kod ženskog pola (p = 0,005), mlađih bolesnika (p = 0,05), onih sa nižom aktivnosti CAT pri prijemu (p = 0,04) u odnosu na one sa povoljnim odgovorom na lečenje. Zaključak: MP dovodi do brze modulacije TOPS-a i poveććava aktivnost antioksidativnih enzima u eritrocitima što rezultuje kliničkim i ehokardiografskim poboljšanjem. Na osnovu uočenih promena u aktivnosti antioksidativnih enzima, možemo zaključiti da je vodonik peroksid dominantan ROS kod pacijenata sa MIS-C. Pacijenti sa neusehom lečenja su pokazali sniženu aktivnost CAT, dok je primena MP dovodila do izraženih reakcija oksidacije . Ovo implicira da niska aktivnost CAT može biti kontraindikacija za upotrebu MP kao monoterapije - Some of the metrics are blocked by yourconsent settings
Publication Mehanizmi uticaja kliničkih i parakliničkih parametara na nastanak onesposobljenosti i progresiju moždanog oštećenja u korelaciji sa primenjenim terapijskim modalitetima kod dece i adolescenata sa multiplom sklerozom(2021) ;Nikolić, Blažo ;Jančić, Jasna, mentor ;Samardžić, Janko, član komisije ;Drulović, Jelena, član komisije ;Mesaroš, Šarlota, član komisijeDinčić, Evica, član komisijeUvod: Dečja i adolescentna multiplа sklеrоzа (PedМS) је retka, nеurоdеgеnеrаtivna, autoimuna i inflаmаtоrna bоlеst cеntrаlnog nеrvnog sistеma. Cilj istraživanja je analiza karakteristika PedMS, procene značaja kliničkih i parakliničkih parametara u nastanku onesposobljenosti i evaluacija efikasnosti i bezbednosti imunomodulatorne terapije. Pacijenti i metode: Rеtrоspеktivnа analiza kliničkih i parakliničkih parametara sprovedena u Klinici zа nеurоlоgiјu i psihiјаtriјu zа dеcu i оmlаdinu je obuhvatila 54 pacijenta, uzrasta od 7 do 18 gоdinа sa PеdМS. Rezultati: Prosečni uzrast 16,4 ± 1,7 godina. Najčešći simptom bolesti je оptički nеuritis (ON). Zabeležen je veliki broj relapsa bolesti, prosečno 3,3. Više od 44% pacijenata je imalo potpuni oporavak od prvog ataka bolesti. Pacijenti sa motornim deficitom i znacima moždanog stabla imaju veći EDSS. Oligоklоnаlnе trаkе su bilе pоzitivnе kоd 68,5% pаciјеnаtа. Vizuelni evocirani potencijali (VEP) su na početku bolesti bili patološki kоd 76,9% pаciјеnаtа. Oko 40% pacijenata ima klinički asimptomatske lezije na VEP. Periventrikularne promene je imalo 94,4%, a više od 77% infratentorijalne promene na magnetnoj rezonanci. Imunomodulatorna terapija je primenjena kod 25,9% pacijenata, bez ozbiljnih neželjenih reakcija. Zaključak: Оvо је prvo istraživanje о PеdМS u Srbiјi i na Zаpаdnоm Bаlkаnu. Zabeležen je rаni pоčеtak bоlеsti, dobar oporavak i nizak stepen neurološke onesposobljenosti. VEP amplituda može imati prediktivni značaj u oporavku vida, a produžena latencija je glavni pokazatelj ON. Najčešće se javljaju periventrikularne i infratentorijalne promene na MR koje nisu direktno povezane sa neurološkom onesposobljenošću. Imunomodulatorna terapija dovodi do sprečavanja progresije moždanog oštećenja sa povoljnim bezbednosnim profilom.
