Browsing by Author "Živanović, Dubravka P."
Now showing 1 - 1 of 1
- Results Per Page
- Sort Options
- Some of the metrics are blocked by yourconsent settings
Publication Polimorfizam HLA-DR i HLA-DQ alela kod pacijenata sa pemfigus vulgarisom(2016) ;Živanović, Dubravka P. ;Medenica, Ljiljana, mentor ;Popadić, Dušan, član komisije ;Minić, Snežana, član komisije ;Marković, Miloš, član komisijeJovanović, Dragan, član komisijeUvod: Pemphigus vulgaris (PV) pripada grupi organ specifičnih autoimunskih oboljenja, kod koga se stvaraju autoantitela usmerena na specifične proteine (antigene) kože i sluzokoža. Autoantitela kod pemfigusa su usmerena prema komponentama međućelijskih spojeva (dezmozomima). To su dezmoglein 3 (Dsg 3), u manjoj meri dezmoglein 1 (Dsg 1) i drugi proteini. Kao posledica vezivanja cirkulišućih antitela za proteine dezmozoma dolazi do cepanja međućelijskih spojeva (akantolize) i pojave plikova (bula) na koži i sluzokožama. Autoimunski pemfigus, kao i druge autoimunske bolesti, predstavlja multifaktorsko oboljenje, rizik od nastanka bolesti zavisi od složenih interakcija gena i faktora spoljašnje sredine. U okviru naslednih faktora u etiopatogenezi pemfigusa najviše je ispitivan kompleks gena tkivne podudarnosti koji kodira sistem humanih leukocitnih antigena (HLA). HLA je najpolimorfniji deo humanog genoma. Složenost polimorfizma HLA je posledica postojanja više genskih lokusa, velikog broja alela za većinu gena i kombinacija produkata ovih alela. HLA molekuli II klase su posebno značajni jer prikazuju peptide CD4+ T-limfocitima pod čijom kontrolom je sekrecija anti Dsg 3 i anti Dsg 1 antitela od strane B-limfocita. Do sada je dokazana udruženost pojedinih HLA alela sa većim brojem autoimunskih oboljenja uključujući i pemfigus. Ciljevi istraživanja: Ciljevi ovog istraživanja su bili da se ustanovi učestalost alela i haplotipova u HLA-DR i DQ lokusima kod pacijenata sa PV u Srbiji, da se ustanovi stepen genetske sličnosti sa obolelima od PV u drugim populacijama, kao i da se ispita korelacija između genotipova, težine bolesti i koncentracije Dsg1 i Dsg3 antitela. Ispitanici i metode: Ispitivanje je izvršeno kod 72 pacijenta sa dokazanim PV. Kod ispitanika je određena alelska učestalost u HLA-DR i DQ lokusima (DRB1*, DQB1* i DQA1*). Izolacija DNK je rađena upotrebom QIAamp DNA Blood Mini Kit-a (QIAGEN, Germany). Određivanje grupa alela ispitivanih lokusa je rađeno testovima niske/srednje rezolucije, a potom su testovima visoke rezolucije određivani aleli upotrebom prajmera specifičnih za alelsku sekvencu PCR-SSP (engl. Polymerase chain reaction with sequence-specific primers) prema preporukama proizvođača testova (BAG lich Germany i Invitrogen)...
